Teoretičari turizma su gotovo jednoglasno već od samih početka tvrdili da turizam omogućuje valorizaciju slobodnih dobara, kao što su ljepota krajolika, klima, zrak itd. te tako u svom izvornom obliku dobivaju ekonomsku vrijednost. Ova je teza vrlo poticajna za ekonomsku teoriju da objasni kako se, na primjer, takvo prirodno dobro, ali i drugi iracionalni faktori, pretvaraju u robu koja se na tržištu ekonomski valorizira i reflektira u cijeni. Slično po svojoj aktualnosti je i pitanje rente u turizmu, koje je vezano uz uvijek vrlo osjetljivu ekonomsku temu cijene zemljišta i pitanje nekretnina povezano s turističkim razvojem. Tu su i pitanja vezana uz teze o rijetkosti roba i neoklasične teze o nužnosti da robe ne smiju biti rijetke žele li biti ekonomski učinkovite. Turizam pokazuje neke drugačije tendencije. Ekonomika turizma mora nastojati odgovoriti i definirati konačna i jedinstvena znanstvena stajališta u tim i svim drugim suvremenim makroekonomskim pitanjima razvoja turizma.