Na temelju arhivskih izvora i dosadašnjih studija u radu se analizira odnos Krste Hegedušića i Đure Tiljka kroz prizmu njihovih teorijskih doprinosa socijalno angažiranoj umjetnosti u Hrvatskoj u razdoblju od 1932. do 1950. godine. Uzimajući u obzir kronologiju sukoba na književnoj ljevici, ali i točke ideoloških razilaženja dvojice umjetnika, u njihovu odnosu moguće je razlučiti dvije faze. Prva faza, razdoblje suradnje, traje od 1932. do 1934. godine, a obilježavaju je zajednički napori na definiranju hrvatske inačice socijalno angažirane umjetnosti. U razdoblju razilaženja i konačnog prekida suradnje, od 1934. pa do 1950., oba umjetnika sudjeluju u javnim raspravama o pitanju socijalističkog realizma i normativne umjetnosti, ali priklonjeni suprotstavljenim taborima: Tiljak zastupa harkovsku liniju, dok se Hegedušić opredijelio za Krležinu kritiku normativne estetike. Napetost u njihovu odnosu kulminira 1950. godine otvorenim sukobom dvojice umjetnika, na koji su utjecale i turbulentne političke okolnosti prouzročene donošenjem Rezolucije Informbiroa i isključivanjem Jugoslavije iz zajednice komunističkih zemalja.