Iako je Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što literarni koncept pjesnika Drage Štambuka, u radu se polazi od pretpostavke da se ta ideja nadovezuje na izuzetno važne i prijelomne koncepcije vezane uz hrvatski standardni jezik. Jer, formula nije samo ideja koja teži obogaćivanju jezika književnosti, koji bi u namjeri trebao crpiti iz svih hrvatskih narječja, nego također ima cilj potaknuti diskusiju o standardnom jeziku i njegovu odnosu prema dijalektizmima (o tome svjedoči i zakonsko rješenje Ministarstva kulture iz 2019. godine i javni nastupi Drage Štambuka). Time se otvara problematika jezičnih amalgama uopće. Stoga se u radu zlatnu formulu dovodi u vezu ne samo s elaboriranim koncepcijama hibridnog jezika u hrvatskoj povijesti (istarski protestanti, ozaljski krug), nego napose s polemikama koje su vodili predstavnici Zagrebačke filološke škole s hrvatskim vukovcima (naglašavaju se drukčija polazišta koja su stajala iza njihovih stavova). U članku se analiziraju ambivalentni stavovi ključnih hrvatskih jezikoslovaca o položaju dijalektizama u standardnom jeziku – od 19. stoljeća do dana današnjeg – te moguće posljedice procesa hibridizacije.