Rana lingvistička istraživanja pokazala su da se neke od najvećih razlika između govora muškaraca i žena mogu naći na razini diskursa. Različite lingvističke strategije koje koriste u svom govoru uvjetovane su društvenim ulogama, odnosno različitim položajem muškaraca i žena u društvu. Uz to, strategije koje govornici koriste na diskursnoj razini često se povezuju s odnosima moći i solidarnosti. Ovaj se rad fokusira na politički diskurs retoričke razgovorne (dijaloške) vrste televizijskoga političkog intervjua. S obzirom na važnost društvenog surječja i odnosa moći u političkom govoru, postavljena su dva cilja: 1) istražiti način na koji sugovornici (novinari) komuniciraju s muškim i ženskim sugovornicima na položaju moći (premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović); 2) ispitati postoje li razlike u načinu na koji muškarci i žene argumentiraju svoje stavove u prijeporima. Rezultati istraživanja pokazali su da se stav sugovornika prema osobi na položaju moći razlikuje ovisno o rodu te osobe s obzirom na preklapanje i prekidanje govora. Nadalje, utvrđeno je da govoreći o istim temama vezanim za međusobnu komunikaciju, premijer i predsjednica koriste različite načine argumentiranja u odnosu na logičke pogreške i smicalice. Predsjednica koristi smicalice istančanog razlikovanja, odlaganje (ad socordiam), navođenje suprotnog primjera (exemplum in contrarium) te argumente iz korisnosti (argumentum ab utile), dok premijer koristi odlaganje i sofističke obrane koji su udruženi s natjecanjem u važnosti, antiparastazu, protupitanja, duhovite upadice koje uključuju ironiju. Takav premijerov izbor smicalica podupire narativ dominantnosti. Early linguistic research has shown that some of the greatest differences between male and female speech can be found at the level of discourse. Different linguistic strategies depend on different social roles or different social positions of men and women. Apart from that, the strategies used at the level of discourse are often associated with power and solidarity. This paper focuses on political discourse or more precisely on rhetorical conversation (dialogue) in the form of a political TV interview. By taking into account the importance of social context and power relations in political speech, two different aims have been set: 1) to research how interviewers (journalists) communicate with men and women in the position of power (Prime Minister Andrej Plenković and President of the Republic of Croatia Kolinda Grabar Kitarović); 2) to investigate whether there are any differences in argumentation depending on the speaker’s gender. The research results have shown that the interviewer’s attitude towards the person in the position of power, as well as the number of interruptions and overlaps, differs depending on the gender of that person. Furthermore, it has been determined that the Prime Minister and the President use different methods of argumentation and different logical fallacies when talking about the subjects related to their mutual communication. The President uses fallacies such as phantom distinction, appeal to postponement or ad socordiam, exemplum in contrarium and argumentum ab utili. On the other hand, the Prime Minister uses appeal to postponement and sophisms, together with the priority argument (competition per importance), antiperistasis, counterquestions and humour including irony. The Prime Minister’s choice of fallacies supports the narrative expressing dominance.