Pravo na rad ograničeno je mogućnošću ostvarivanja tog prava u uvjetima visoke nezaposlenosti. U radu se prikazuju godišnje promjene zaposlenosti, nezaposlenosti i radne snage od 1963. do 2003. godine, a koje govore o drastičnom padu nezaposlenosti nakon 1990. godine. Stope zaposlenosti i nezaposlenosti variraju, ovisno o tome koji se izvor koristi, administrativni ili onaj ankete radne snage. Ima, međutim, indicija da podaci iz ovih dvaju izvora konvergiraju paralelno s padom registrirane nezaposlenosti koji je primjetan nakon ožujka 2002. godine. U radu se daje pregled osnovnih prava u sustavu osiguranja za slučaj nezaposlenosti te se prikazuje struktura korisnika novčane naknade. Na kraju se konstatira da je pokrivenost nezaposlenih novčanom naknadom vrlo ograničena, a da je iznos naknade nedovoljan da pokrije osnovne životne potrebe pojedinca.