Cilj ovoga istraživanja je ispitati postoje li razlike u kvaliteti glasa i komunikacijskim iskustvima s obzirom na usvojeni mehanizam alaringealnog govora. Istraživanje je provedeno u prostorijama Kliničkog bolničkog centra Zagreb, a u njemu je sudjelovalo 19 muških osoba kojima je učinjen kirurški zahvat totalne laringektomije, od kojih 14 njih (74%) za komunikaciju primarno koristi traheoezofagealni govor, a preostalih su 5 (26%) ezofagealni govornici. Ispitanici su ispunili Upitnik samoprocjene komunikacijskih iskustava laringektomiranih osoba (SECEL:HR); te su iz uzorka prolongirane fonacije vokala /a/ u računalnom programu Praat izračunati akustički parametri jitter, shimmer, omjer harmoničnog i šumnog dijela spektra i maksimalno vrijeme fonacije. Ovim istraživanjem potvrđeno je da ezofagealni govornici imaju statistički značajno kraće maksimalno vrijeme fonacije od traheoezofagealnih govornika, dok razlike u postignuću na SECEL:HR upitniku i ostalim promatranim akustičkim parametrima nisu pronađene. Na temelju dobivenih rezultata ne može se tvrditi da je jedna rehabilitacijska metoda povoljnija od druge.