Ovaj se rad bavi prostornom ekonometrijskom analizom podataka o regijama Europske unije. Osnovni je cilj rada rasvijetliti čimbenike koji su povezani s ekonomskim uspjehom regija. Ekonomski se uspjeh definira na dva načina: kao opća razina ekonomskog bogatstva i kao uspjeh u znanstveno-tehnološkom inoviranju. Primjenjuju se metode vizualne i eksplorativne prostorne analize i multivarijantni modeli prostorne zavisnosti. Prostorno je grupiranje značajniji čimbenik kada je riječ o ekonomskom bogatstvu nego kada je riječ o uspjehu u znanstveno-tehnološkom inoviranju. Drugim riječima, regije mogu postati inovativne premda se ne nalaze u inovativnom okruženju, ali mnogo teže postaju bogate ako nisu u bogatom okruženju. Multivarijantna analiza otkriva kako su ova dva modela ekonomskog uspjeha povezana s različitim nezavisnim varijablama. Za razliku od uspješnosti shvaćene kao bogatstvo, uspješnost shvaćena kao inovativni potencijal povezana je s faktorima koji upućuju na liberalniji i manje egalitarni oblik razvoja. Ova se razvojna dvojba posebno oštro postavlja pred postkomunističke regije u Istočnoj Europi.