Rijeka je zbog svog položaja i povijesnih zbivanja oduvijek bila mjesto dodira i ispreplitanja različitih tradicija, kultura i jezika. U razdoblju od početka dvadesetoga stoljeća, pa do Prvoga svjetskog rata u toj je multikulturalnoj i višejezičnoj sredini postojala bogata tiskarska tradicija, tako da se u navedenom razdoblju tiskalo čak 13 periodičnih publikacija na četiri jezika koja su tada bila u uporabi (hrvatskome, talijanskome, njemačkome i mađarskome), a na daskama njenih dvaju kazališta igrale su se kazališne predstave na četiri jezika. U navedenom razdoblju u Rijeci je gostovalo pedesetak talijanskih glumačkih družina s više od 950 dramskih predstava, što je za duhovna strujanja unutar njenog urbanog kulturnog života od posebnog značaja. Te su gostujuće glumačke družine ujedno odigrale značajnu ulogu u kazališnome razvitku kao poveznice s europskim kazališnim životom i šire, s tadašnjom kulturom u srednjoeuropskim razmjerima. Slijedom takvog razvoja situacije i sama se Rijeka našla u središtu civilizacijskog međudjelovanja različitih kulturnih tradicija, te je odigrala vrlo značajnu ulogu i kao posrednik između tadašnjeg hrvatskog, talijanskog, mađarskog i njemačkog kulturnog kruga.Vrijedna svjedočanstva o tome nalaze se u tadašnjem riječkom tisku talijanskog govornog izraza koji do sada nije bio dovoljno istražen. Želeći svojim skromnim prilogom doprinijeti cjelovitijoj slici riječkog kazališnog života toga doba i riječkog kulturnog identiteta, koristili smo napise iz pet riječkih talijanskih periodičnih publikacija (La Voce del Popolo, Il Popolo, La Bilancia, La Difesa i La Giovine Fiume) kao izvornu dokumentaciju za analizu kazališnih tema vezanih uz talijanski segment riječkog dramskog glumišta. Namjera nam je bila da kroz književno - kritičku analizu kazališnih osvrta i kritike u dostupnim periodičnim publikacijama oslikamo stanje riječkog talijanskog dramskog glumišta kao značajnog čimbenika unutar riječkoga kulturnog identiteta, te doprinesemo njegovoj prepoznatljivosti u međunarodnom kontekstu. Due to its position and historical events, Rijeka has always been a place of contact and intertwining of different traditions, cultures, and languages. During the period from the beginning of the 20th century until the First World War, there was a rich publishing tradition in that multilingual and multicultural environment, and in that period as many as 13 periodicals were published in four languages that were then in use (Croatian, Italian, German, and Hungarian), and in Rijeka’s two theaters, theatrical performances in four languages were given regularly. During this period, Rijeka hosted about fifty Italian acting troupes which delivered more than 950 performances, which is of special importance for the spiritual currents within its urban cultural life. These guest acting troupes also played a significant role in Rijeka’s theatrical development as links with European theatrical life and beyond, with the culture of the time on a Central European scale. Following such a development, Rijeka found itself at the center of civilizational interaction of different cultural traditions and played a very important role as a mediator between Croatian, Italian, Hungarian and German cultural circles of that time.Valuable evidence of this can be found in Rijeka’s Italian periodicals, which have not been sufficiently researched so far. Wanting to contribute to a more complete picture of Rijeka’s theatrical life of that time and Rijeka’s cultural identity, we used articles from five of Rijeka’s Italian periodicals (La Voce del Popolo, Il Popolo, La Bilancia, La Difesa and La Giovine Fiume) as original documentation for the analysis of theatrical themes related to the Italian segment of the Rijeka Drama Theater. Our intention was to complete the picture of the state of Rijeka’s Italian drama theater as a significant factor within Rijeka’s cultural identity, and to contribute to its recognizability in the international context through literary-critical analysis of theatrical reviews and critiques in available periodicals.