U radu se rekontekstualiziraju okolnosti nastanka zapisnika o provedbi papinske istrage u Trogiru 1319. godine povodom rušenja trogirskoga franjevačkog samostana 1315. godine, odnosno činjenice da zbog toga dolazi do razmještaja pojedinih redovničkih zajednica u gradu kako bi se osiguralo mjesto za franjevce. Takav zadatak nužno traži rekonstrukciju političkih zbivanja u Trogiru iz kojih tekst zapisnika sadržajno i proizlazi. Upozorava se na iznimnu vrijednost sačuvanih ulomaka i ističe da se izvorno moralo raditi o bitno opširnijem spisu. S obzirom na to da se kroz sačuvane fragmente zapisnika provlači pitanje tiranije trogirskoga potestata Mateja Zorijeva, oni se uklapaju u širu političku misao 13. i 14. stoljeća, a pri kraju se problematizira i pitanje ishoda sudskoga postupka. U prilogu se donose i prijepisi nekoliko dokumenata relevantnih za razumijevanje narativa, uključujući i sačuvane ulomke zapisnika.