Deiksa, semiotički resurs prisutan u svim jezicima, definira se kao izravna poveznica između jezične strukture i konteksta jezične upotrebe te ju se smješta u domenu pragmatike (Levinson 1983). Deiktička su sredstva indeksikali poput zamjenica i priloga ( ja, ti, onaj, ovdje, jučer itd.) koji govornika smještaju u odnos s ostalim obilježjima komunikacijskog konteksta: sugovornicima, prostorom, vremenom i samim tekstom, odnosno iskazom. U ovom se radu na tragu suvremenih diskursnoanalitičkih pristupa uvriježeno poimanje deikse proširuje s referencijske i tekstne funkcije na društvenu uronjenost deiktičkog polja u interakcijskim kontekstima, s posebnim naglaskom na praksu dijeljenja iskustava na društvenim mrežama . Istraživanje se oslanja na teoriju pozicioniranja u malim pričama (eng. small stories , Georgakopoulou 2008, 2017), posebnoj vrsti narativnog diskursa. Za razliku od dominantno proučavanih narativnih žanrova poput narativa o osobnom iskustvu, tj. duljih iskaza o kakvim izvanrednim, uzročno-posljedičnim događajima iz prošlosti (Podboj 2020), male priče su kratki, eliptični iskazi o banalnim, trivijalnim svakodnevnim situacijama, događajima koji su u tijeku ili u su se upravo dogodili. Društvene mreže, na kojima se odvija ogroman udio komunikacije danas, dizajnirane su tako da svoje korisnike potiču upravo na učestalo dijeljenje takvih narativnih obrazaca. Namjera je ovog rada na primjeru objava na Twitteru ilustrirati ulogu deiktika u specifičnim procesima afektivnog pozicioniranja (Giaxoglou 2015) koje se javlja prilikom dijeljenja iskustava i stanja na toj popularnoj društvenoj mreži. Poseban je naglasak smješten na ulogu procesa entekstualizacije (Androutsopoulos 2014, Leppänen et al. 2014) i multimodalnog oblikovanja diskursa kroz kombinaciju verbalnih i vizualnih semiotičkih resursa. Glavni zaključak istraživanja jest da se u malim pričama dijeljenim na Twitteru deiksa iskazuje multimodalno, s ciljem afektivnog pozicioniranja autora. Deixis, a semiotic resource present in all languages, is usually defined as a direct link between the linguistic structure and the context of an utterance or a speech event, which is why it is studied in the domain of pragmatics (Levinson 1983). Typical deictic resources are indexicals such as pronouns or adverbs (I, you, that, here, yesterday, etc.) that position speakers in relation to other aspects of the communicative context; other participants, space, time, and the text, i.e., the utterance itself. Building on contemporary approaches within discourse analysis, this paper aims to expand the understanding of deixis from its referential and textual function to its social embeddedness in the deictic field in different interactional contexts, with an emphasis on the practice of sharing experiences online. The study is informed by the theory of positioning in small stories (Georgakopoulou 2017a, 2017b), a particular type of narrative discourse. Compared to privileged and dominantly studied narrative genressuch as narratives of personal experience, which are about some extraordinary, linear events from the past (Podboj 2020), small stories encompass a wide range of short, elliptic accounts about mundane, trivial, everyday situations, ongoing events, or events that have just happened. Social networks, where a great amount of communication occurs nowadays, are designed in a way that particularly favours sharing of such narrative formats. The aim of the paper is to illustrate the role of deixis in the process of affective positioning (Giaxoglou 2015) on social networks by analysingexamples of sharing on Twitter. Special emphasis is given to the processes of entextualisation (Androutsopoulos 2014, Leppänen et al. 2014) and the multimodal construction of discourse through the combination of verbal and visual semiotic resources. The main conclusion of the study is that small stories shared on Twitter favour a multimodal construction of deixis, with an aim of affective positioning of the author.