Figurativni repertoar i imaginarij Zlatka Boureka (1929. – 1918.) iznimno je kompleksan segment hrvatskoga stvaralaštva likovnih, primijenjenih i kazališnih umjetnosti te animiranoga filma. Njegov kreativni rukopis odlikovao je prepoznatljiv sardonični, hedonistički i groteskni karakter upotpunjen specifičnom mogućnošću naracije fantastičnih i erotskih sadržaja te trajnom fascinacijom rodnim krajem – Slavonijom. Za razumijevanje tog opusa i rukopisa valja uzeti u obzir kako je autor često volio istaknuti da nije pismen nego rismen. Bourekova široka likovna erudicija počiva na poznavanju klasične tradicije plastike, počela japanskoga teatra lutaka, njemačkog ekspresionističkog slikarstva i grafike, a iznimno su mu bliske poetike koje su odredile Neue Sachlichkeit, metafizičko slikarstvo, moderno talijansko kiparstvo i nadrealizam. Skulptura, to jest razmišljanje o skulpturi, animiranje volumena (animirani film), stavljanje u pokret (lutkarsko kazalište), trajno je odredila Bourekovo kreativno razmišljanje i interese. U tom smislu izlaganje će razmotriti genezu kiparstva Zlatka Boureka i njegovo koreliranje s drugim medijima u kojima je ostvario velik doprinos.