Iako se koordinirane rečenične strukture u svom najjednostavnijem obliku shvaćaju kao određenim veznikom (simetrično) povezane sastavnice, koordinacija je daleko kompleksniji fenomen. Istraživanja su od početaka generativne teorije naovamo pokazala da koordinacija ne znači nužno simetričnost, a u pitanje se dovode i neke druge tvrdnje koje se obično uzimaju kao razlikovni element između koordiniranih i subordiniranih struktura. U ovom će se radu razmatrati koordinacija realizirana veznicima i i a te specifičnosti koje proizlaze iz strukturnih i semantičkih odnosa među koordinandima povezanima tim veznicima. Pritom ćemo se posebice osvrnuti na pojam elipse u koordiniranim rečeničnim strukturama te takozvanom „podizanju desnoga čvora“, koje se ostvaruje u nekim eliptičnim strukturama (npr. Ivana kuha, a Marko pije kavu). U tom će se smislu razmišljati o kriterijima prema kojima je u određenim koordiniranih rečenicama elipsa moguća, dok u drugima nije te će se pokušati odrediti razlozi za takvu diferencijaciju.