Autor u radu nastoji istraživati biblijske temelje govora o trpećem sluzi, polazeći najprije od proroka Izaije, zatim od svijesti koju Isus ima o sebi kao sluzi koji treba mnogo pretrpjeti. Premda ima moć, tu moć najbolje očituje i ostvaruje kroz služenje, a ne kroz dominaciju nad drugima. Takva Isusova svijest i način djelovanja postaje temeljno načelo po kojem su se pozvani ravnati njegovi učenici, osobito u vremenu pandemije i drugih prirodno-društvenih kriza. Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu pod naslovom »Biblijski temelji govora o Isusu kao sluzi« obrađuje se Isusovo razumijevanje vlastitog poslanja kao onoga koji, premda ima moć, poslužuje. Posebnost te moći očituje se upravo kroz diakoniju. Drugi dio pod naslovom »Isus kao trpeći sluga« sintetički analizira starozavjetni govor o trpećem sluzi Jahvinom, čiji se način djelovanja u mnogočemu podudara s događajem Isusa Krista, Pomazanika u kojem svako trpljenje osobito pandemijsko, premda i dalje zagonetno, dobiva novu perspektivu. Treći dio pod naslovom »Su-patnja i su-osjećanje: neki teološko-etički naglasci« bavi se aktualizacijom kršćanskog pogleda na otajstvo zla te likom Isusa supatnika, koji svojom utješnom prisutnošću i solidarnošću su-pati s čovjekom. Promišljanje o toj Isusovoj logici iznjedrilo je potrebu za teologijom suosjećanja u kontekstu aktualne pandemije. Težište je ovdje stavljeno na shvaćanje ljudske patnje u svjetlu vazmenog događaja čija se logika protivi svakom obliku dolorizma te pomaže shvatiti vrijednost života onkraj zemaljsko-vremenitih granica. The article is divided into three parts. In the first part, entitled »Biblical Foundations of the Discourse on Jesus as the Servant«, the author analyses Jesus’s understanding of his own mission as the one who, although having power, decides to serve. The special character of that power manifests itself precisely through Diakonia. The second part, entitled »Jesus as the Suffering Servant« analyses synthetically the Old Testament discourse on the suffering servant of Jahve, whose description coincides in many ways with the event of Jesus Christ, the Anointed One in whom every kind of suffering, especially the kind associated with pandemics, although still remaining mysterious, gains a new perspective. The third part, entitled »Co-Suffering and Com-Passion: Some Theological-Ethical Emphases«, attempts to actualize the Christian view on the mystery of evil and the character of Jesus as a co-sufferer, who suffers from a human being through his consoling presence and solidarity. Reflection on this logic of Jesus prompted the author to start developing a theology of compassion in the context of the current pandemics. The emphasis is, therefore, put on the understanding of human suffering in light of the Paschal event, whose logic opposes every form of colorism and helps one understand the value of life beyond earthly-temporal boundaries.