Zadaća je socijalnog rada stvoriti uvjete u kojima ljudi u suradnji sa socijalnim radnicima mogu riješiti svoje osobne, ponekad vrlo složene, socijalne probleme. Osobe koje se suočavaju s takvim problemima, odnosno korisnici socijalnog rada, smatraju se “stručnjacima iz iskustva” (Madsen, 2007.; McLaughlin, 2009.), onima koji najbolje poznaju svoj život. Rješavajući svoje probleme, korisnici socijalnog rada kao stručnjaci iz iskustva ravnopravno surađuju sa socijalnim radnicima. S obzirom na to, cilj je ovoga rada predstaviti participativni model socijalnog rada koji uključuje kreativne alate koje sam razvila u svojem praktičnom i teorijskom radu u području socijalnog rada. Model sam nazvala “Spiralni participativni model istraživanja, planiranja, implementacije i evaluacije kreativnih alata.” On je nadogradnja tzv. “kružnog modela socijalne i kulturne aktivnosti”, koji su razvili istraživači s nizozemskog sveučilišta Hogeschool Nijmegen (Šugman Bohinc, 1994.). Osobito sam unaprijedila evaluacijsku dimenzija tog modela koristeći se teorijskim konceptima kibernetike prvog, drugog i trećeg reda, grupnim radom i metodama participativnog istraživanja. Smatram da predloženi spiralni participativni model socijalnim radnicima, korisnicima njihovih usluga i drugim sudionicima omogućuje da surađuju i uz pomoć kreativnih alata stvore uvjete u kojima se može čuti glas svih sudionika i u kojima svi sudionici mogu pronaći vlastita, djelotvorna rješenja za svoje glavne probleme.