Djeĉja i adolescentna psihijatrija zauzima vaţno mjesto unutar psihijatrije, ali i zasebno, kao cjelina sa svojim specifiĉnostima. Depresivni poremećaji su prema DSM-5 klasifikaciji navedeni kao posebna skupina mentalnih poremećaja koja obuhvaća nekoliko razliĉitih poremećaja obiljeţenih smanjenim funkcioniranjem, iritabilnim ponašanjem i raspoloţenjem. Depresija je psihiĉki poremećaj velike epidemiologije koji onemogućava oboljelima svakodnevno funkcioniranje. Moţe se reći da je bolest našeg vremena i da predstavlja znaĉajan izazov, ne samo za profesionalce u oblasti mentalnog zdravlja, već i za obiteljske lijeĉnike, a posebno za sve veću populaciju oboljelih. Depresija je jedan od najĉešćih psihiĉkih poremećaja današnjice koji se manifestira neraspoloţenjem, gubitkom interesa i zadovoljstva, osjećajem krivice i niţe vrijednosti, poremećajem sna i apetita, gubitkom energije i lošom koncentracijom. Dugo se smatralo da depresija pogaĊa samo odrasle, a danas sve više raste svijest o njezinoj rasprostranjenosti kod djece i adolescenata. Depresivno dijete ne moţe normalno funkcionirati niti izvršavati svoje školske obveze. Depresivnost u djece jako utjeĉe na njihove kognitivne, socijalne i tjelesne vještine. Lijeĉenje depresije postiţe se i psihoterapijom koji umanjuju depresivne simptome. U adolescenciji, lijekovi imaju ograniĉenu uĉinkovitost, najvjerojatnije zbog spolnih hormona koji ometaju njihov antidepresivni uĉinak. Lijekovi omogućuju primjenu psihoterapije, koja je u djeĉjem sluĉaju igra ili obiteljska terapija. Vaţno je depresiju prepoznati i lijeĉiti u bilo kojoj ţivotnoj dobi, a posebno u ovim uzrastima kada dolazi do formiranja liĉnosti i sazrijevanja.