Zadiranje u pravo vlasništva predstavlja jedan od najinvazivnijih postupaka javne vlasti. Zbog toga je nužno propisati slučajeve u kojima je takvo zadiranje u pravo vlasništva fizičkih i/ili pravnih osoba dopustivo. Hrvatski Ustav, za razliku od usporednih pravnih sustava, ne koristi izraze „opći interes“ odnosno „javni interes“ kada propisuje situacije u kojima se vlasništvo može ograničiti ili oduzeti. Naš ustavotvorac odlučio se za izraz „interes Republike Hrvatske“ ili se situacije u kojima je dopustivo ograničiti vlasništvo (i druga prava) opisno navode. Cilj ovoga rada jest utvrditi postoje li razlike između navedenih izraza u hrvatskom ustavnopravnom okviru te, ako postoje, kada se može pristupiti ograničavanju, a kada oduzimanju vlasništva, primarno u kontekstu izvlaštenja, i pod kojim uvjetima.