U članku se kritički pridonosi suvremenoj teoriji kozmopolitizma, a pritom se uzimaju u obzir specifični društveno-kulturni i politički konteksti postsocijalističke srednje i istočne Europe. Tvrdi se da kozmopolitizam može postati učinkovita politika i praksa demokratskoga građanstva samo ako se ugradi u svakodnevne procese pregovaranja o lojalnosti i patriotizmu prema nacionalnom društvu. U tom ga se smislu ne bi smjelo konceptualizirati kao drugi nacionalizam, nego prije kao alternativni patriotski osjećaj, koji združuje globalni etos humanosti i odgovornost prema političkoj i kulturnoj organizaciji lokalnoga društvenog života. Takav se pristup u ovome radu osvjetljava iz perspektive postsocijalističkoga građanstva u Sloveniji i tragičnoga iskustva »izbrisanih«.