UNI-MB - logo
UMNIK - logo
 
E-viri
Celotno besedilo
Recenzirano Odprti dostop
  • Kost i drvo
    Turalija, Dubravko

    Bogoslovska smotra, 2023, Letnik: 93, Številka: 2
    Journal Article, Paper

    Knjigu Mudrih izreka potpisuju dva despota, dva kralja. Prvi je veličanstveni Salomon, drugi je njegov oponašatelj Ezekija. Obojica su veliki izraelski kraljevi, ali s nerazmjerno raspoređenim dobrima. Kralj Salomon naslijedio je bogatstvo i velik teritorij svojeg oca Davida pa je tako na živoj kosti kraljevstva hranio zdravo mesoblagostanja, razvijajući mu prepoznatljivu i izraženu vanjsku formu. Za razliku odn njega, kralj Ezekija naslijedio je loše materijalno, društveno i duhovno stanje svojeg kraljevstva. Ta nekada kraljevska živa kost rasušila se poput spaljena drva pa su posljedično i sve Ezekijine reforme, koje je gorljivo provodio, samo pokušaj oživotvorenja dobrano obamrlih stanica kraljevstva. Upravo prema toj dvojici kraljeva i podijeljena je Knjiga Mudrih Izreka na Salomonov ciklus blagostanja ili prvi blok 1–24 i Ezekijin ciklus nemira ili drugi blok 25–30, a posljednje poglavlje 31 zajednički je zaključak je jednog i drugog ciklusa. Dok se u Salomonovu ciklusu kraljevstvo gradi, u Ezekijinu se razgrađuje, dok u prvom kralj sluša i prihvaća mudre pouke i opomene svojeg savjetodavstva, u drugom podliježe iskvarenim savjetima laskavaca. Tako je u prvom bloku kralj izrazito pozitivan, dok je u drugom krajnje negativan. U konačnici, savjetodavne opomene glavni su movens kralja u Knjizi Mudrih izreka jer dok se god njima vodi, kraljevstvo napreduje. Onoga časa kada ih stane odbacivati ili kategorički mijenjati lažnim savjetima, kraljevstvo propada. Stabilno i mirnodopsko stanje idealna je proplazma naprednog kraljevstva koje se itekako ogleda u prvom bloku Knjige Mudrih izreka 1–24, dok se u drugom bloku 25–30 uz bezboštvo kralja vezuju ne samo narušeni međuljudski odnosi nego i otvorene netrpeljivosti koje su gore od rata. The Book of Proverbs is authored by two despots, two kings. The first is the magnificent Solomon, the second is his imitator Hezekiah. Both are great kings of Israel, however with disproportionately distributed possessions. King Solomon inherited the wealth and a large territory from his father David. Thus, King Solomon fed healthy meat on the living bone of the progressive Kingdom, giving it a recognizable and distinct external form. Unlike him, King Hezekiah inherited the poor material, social and spiritual conditions of his kingdom. That once royal living bone had dried up like burnt wood, and as a result, all Hezekiah’s reforms, which he zealously implemented, were only an attempt to revitalize the numb cells of his Kingdom. Reflecting the two kings, the Book of Proverbs is divided into Solomon’s flourishing cycle or the first block 1–24 and Hezekiah’s turbulent cycle or the second block 25–30. The last chapter 31 is a generic conclusion of both cycles. While in Solomon’s cycle the Kingdom is being built, in Hezekiah’s it is being ruined, while in the first the king listens to and accepts the wise teachings and wisdom of his advisers, in the second he succumbs to the corrupt advice of flatterers. Hence, in the first block the king is extremely positive, while in the second he is extremely negative. Ultimately, the correct advice is the movens for the king because as long as he is guided by it the kingdom advances. The moment the king stops rejecting useful advice or categorically replaces it with false advice, the kingdom falls. A stable and peaceful state is the ideal proplasm of an advanced kingdom which is clearly reflected in the first block of the Book of Proverbs 1–24, while in the second block 25–30, the ungodly king, is not only associated with deteriorated interpersonal relationships, but also with open hostilities far worse than war.