Brz razvoj digitalne humanistike i njezinih metoda omogućili su prije svega sve veći kapacitet računala i mogućnost izrade opsežnih računalno čitljivih korpusa tekstova koji omogućuju tzv. udaljeno čitanje. Unatoč teorijskim stavovima da pomno čitanje treba zamijeniti udaljenim čita-njem, istraživanja potvrđuju da je relevantno kvantitativno istraživanje moguće samo na temelju poznavanja rezultata istraživanja klasične književne povijesti. Stilometrijom kao kvantitativnom statističkom analizom stila odnosno međusobnom usporedbom tekstova na temelju mjerljivih obilježja dobivamo uvid samo u određeni segment stila, ali i uvid u veću skupinu tekstova u koju su uključeni i nekanonski tekstovi čiju su važnost istaknuli i drugi smjerovi u istraživanju književnosti. Ot-krivamo da prikaz rezultata stilometrijske analize slovenske pripovjedne književnosti od prve polovice 17. stoljeća do prve izvorne slovenske priče iz 1836. godine predstavlja pojedina razdoblja razvoja slovenske pripovjedne književnosti s prepoznatljivim snažnijim autorskim signali-ma, a unutar razdoblja i sa žanrovskim signalima. Određene veze među njima ukazuju na potrebu daljnjih, detaljnijih istraživanja.