Cilj ovog rada je pokazati na koji se način metodama analitičke filozofije opovrgavaju i opravdavaju tvrdnje egzistencijalističkih filozofa te kako su određene ideje egzistencijalizma utjecale na suvremenu angloameričku filozofiju analitičke tradicije. U prvom dijelu rada opovrgava se tvrdnja misterioznosti smrti i tvrdi se da je fenomen smrti podložan razumskoj analizi kao i bilo koji drugi fenomen. U drugom dijelu opravdava se egzistencijalistička tvrdnja konstitutivnosti smrti za ljudska bića na način da se pokaže da je ideja transhumanizma, učitavanja osoba na računala, metafizički neodrživa. U trećem dijelu rada pokazuje se da su određene egzistencijalističke ideje, kao što je koncept narativnog jastva, inkorporirane u suvremenu analitičku filozofiju. Sva tri dijela imaju funkciju dokazivanja da analitička filozofija i egzistencijalizam, iako fundamentalno različiti u svojem pristupu, terminologiji i stilu pisanja, ipak jesu sumjerljive filozofijske tradicije. Drugim riječima, pokazuje se na koji način funkcionira analitički egzistencijalizam. The aim of this article is to show how to refute and justify claims of existential philosophers using the methods of analytic philosophy, and to demonstrate the impact of existential thoughts on the contemporary Anglo-American philosophy of analytic tradition. In the first part of the article the author outlines how to refute the claim of the mystery of death and presents that the phenomenon of death can be reasonably analysed just like any other phenomenon. In the second part of the article the author explores how to justify an existential claim of the constitutiveness of death for human beings through transhumanism, uploading human to the computer, which is metaphysically unsustainable. In the third part of the article, the author presents that some existential ideas, such as the concept of the narrative self, are incorporated in the contemporary analytic philosophy. All three parts of this article are in the function of demonstrating that both the analytic philosophy and existentialism, although fundamentally different in the approach, terminology, and style, are comparable philosophical traditions. Specifically, the author shows how the analytical existentialism functions.