Članak je podijeljen na tri dijela. U prvom dijelu podsjeća na osnovne postavke settinga u psihoanalitičkoj psihoterapiji i grupnoj analizi i psihodinamičko razumijevanje postavki settinga za razvoj psihoterapijskog procesa. U drugom dijelu ukazuje na bitne elemente settinga i na odgovornost psihoterapeuta i pacijenta, problem settinga u instituciji te kako granice settinga krši psihoterapeut i koji su najčešći slučajevi nepridržavanja settinga. U trećem dijelu ukazuje se na novonastalu situaciju promjene settinga uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19. U zaključku se navodi da je u virtualnom okruženju online psihoterapeut aktivniji, izloženiji. Potrebno je više energije za održavanje granica settinga. U individualnom pristupu neki pacijenti uopće ne mogu prihvatiti virtualnu psihoterapiju, drugi imaju problem osjećaja potpune privatnosti te osjećaju da ih ometaju članovi obitelji koji su u drugoj prostoriji i treća skupina koja zbog patnje prihvaća virtualnu psihoterapiju ili ako je već bila u procesu, ima povjerenje u svojeg psihoterapeuta i nastavlja rad na sebi. U grupnoj analizi grupa u fazi intimizacije lakše prebrodi prilagodbu na virtualni rad. Nužno je održavati virtualne stručne sastanke kako bi se pratile opservacije psihoterapeuta i sumirala njihova iskustva te donijele preporuke za virtualni rad s obzirom na to da nitko nije bio pripremljen na dugotrajni virtualni rad.