Učeništvo je osnovna i izrazito važna tema za svakog evanđelista. Ivanovski prikaz sljedbenika Rabija iz Nazareta razlikuje se od sinoptičke vizije. U četvrtom evanđelju učenici slijede Učitelja i služe mu – kao u Marka, Mateje i Luke – međutim, ivanovski Isus ne traži od njih da prekinu svoje obiteljske veze ili da ostave sve iza sebe. Narativna analiza četvrtoga evanđelja omogućila je Culpepperu da Kristove učenike promatra iz perspektive njihovih literarnih funkcija i ujedno odredi kriterije njihova učeništva. Ovaj biblijski stručnjak dijeli proces formacije učenika na tri etape koje su povezane s činom viđenja, vjerovanja i ostajanja (nastavljanja) u Riječi. U očima čitatelja, Isusovi sljedbenici – doživljeni pojedinačno ili kao zajednica – uzori su ili predstavnici s kojima se čitatelji mogu poistovjetiti. Biti učenik znači prihvatiti dar po kojem postajemo djeca Božja, što pretpostavlja širu, univerzalnu perspektivu. Zbog toga autor Ivanova evanđelja koristi termin »učenik« čak sedamdeset i osam puta, »Dvanaestorica« samo četiri puta, dok riječ »apostol« nije nikada upotrijebljena.