Autor u obliku intervjua tumači odnos praktične teologije i pastorala mladih. Pritom se osvrće na važnost koju praktična teologija ima među teološkim disciplinama, ne niječući njezino još uvijek nerijetko nepovoljno i nedovoljno priznato mjesto. Progovara i o odnosu kateheze i pastorala mladih kao i o raznim oblicima crkvene prakse: klerocentričnoj, ekleziocentričnoj i antropocentričnoj. Za bolje razumijevanje teme potrebno je prisjetiti se i odnosa praktične teologije s drugim teološkim disciplinama. Praktična teologija danas se služi raznim metodologijama, među kojima posebno valja istaknuti teološki, empirijski, kritički i projektni put. Dok se donedavno govorilo isključivo o "znakovima vremena", danas se govori i o "znakovima mjesta". Ubrzanje povijesti, socijalizacija, sekularizacija, personalizacija i povratak svetoga samo su neki od suvremenih znakova vremena i mjesta. U pastoralu mladih i u komuniciranju vjere danas osobito su važni modeli i projekti pastorala mladih. Pritom su važni i kriteriji snalaženja, kao i ispravan međuodnos pastorala mladih i kateheze. Potrebno je uspostaviti nov evangelizacijski proces. Među glavnim izazovima za priopćavanje vjere danas autor uočava crkveno, javno i privatno kršćanstvo te individualni i liberalni subjektivizam. Sve to upućuje na potrebu za novom evangelizacijom mladih, za što će autor na kraju ponuditi i nekoliko praktičnih kriterija.