Povijest prehrane i povijest svakodnevice grane su povijesti koje su u hrvatskoj historiografiji još uvijek nove i slabo istražene. Kao ko- risno gradivo za istraživanje ovdje dobro mogu poslužiti rukopisne zbirke recepata, prvenstveno kao izvor činjenica o gastronomskoj svakodnevici. Analiziranjem njihova sadržaja te međusobnom usporedbom dolazi se i do drugih informacija o kulturi života u vrijeme nastanka zbirke, a u pravilu riječ je o razdoblju od više desetljeća. Rukopisne zbirke recepata posebno su dobar izvor za istraživanje povijesti žena jer su upravo one njihove autorice i korisnice. Prednost je korištenja rukopisnih zbiraka recepata kao izvora za istraživanje povijesti u tome što su one autentični pisani dokumenti o svakodnevici tzv. malog čovjeka, a radi svoje struk- ture vrlo su dobro usporedive. Nedostatak je korištenja ove vrste dokumenta njihovo teško pribavljanje.