Autor se u članku bavi ranijim razdobljem Pilarove karijere u namjeri da pokaže kako je njegov životni put višeslojan i ne može se jednostrano ocijeniti kao što je to slučaj u mnogim dosadaπnjim radovima. U početnom dijelu rada osvrnuo se na njegovo obiteljsko okruženje i intelektualno oblikovanje tijekom studija u Beču, kada je pripadao modernistički usmjerenoj mladeži koja se uglavnom priklonila naprednjačkoj ideologiji. Premda se do odlaska u Bosnu i Hercegovinu samo rubno osvrtao na politička pitanja, očito je da se Pilar u tom razdoblju kritički odnosio prema držanju hrvatske političke elite, držeći da ona zbog svog tradicionalizma ne razumije suvremene probleme društva. U tom smislu odbacivao je i političku doktrinu Stranke prava kao besplodni nacionalizam. Na temelju slabo korištenih i novootkrivenih dokumenata jasno je da je Pilar s nekim drugim pripadnicima pokreta moderne i tijekom boravka u Sarajevu nastavio promišljati u naprednjačkom duhu. Prekretnicu označavaju duboke promjene na hrvatskoj političkoj sceni, kad se osniva Hrvatska pučka napredna stranka, koja je iz taktičkih razloga vezanih uz suradnju sa srpskim političarima zanemarila raspravu o Bosni i Hercegovini, što je po Pilaru bilo neprihvatljivo jer se time išlo u prilog srpskom nacionalizmu. Na kraju članka uvršteni su izvorni prilozi.