U radu se navodi osamdesetak primjera običaja, obreda, molitvi i vjerovanja koji karakteriziraju Veliki tjedan u šibenskom zaleđu. Šezdesetak je suvremenih zapisa koji nastajali od 2008. do 2015. godine u dvadesetak mjesta šibenskoga zaleđa, a kod zapisa je sudjelovalo preko trideset kazivačica i kazivača. Nekoliko je spomenutih kazivačica u međuvremenu preminulo. U Velikom tjednu pučki običaji, obredi i vjerovanja prepleću se s crkvenom baštinom. Umivanje u cvjetnoj vodi na Cvjetnicu kao i umivanje na Veliku subotu imaju apotropejsku funkciju, a prolijevanje te vode u vrt ima panspermijusku funkciju. U hrvatskoj tradicijskoj kulturi iznimno je raširen kult pokojnika. Stoga su se i na Cvjetnicu blagoslovljene grančice stavljale pokojnima na groblje. Ostatcima barabana kao i ugarcima od blagoslovljene vatre na Veliku subotu puk je pridavao apotropejsku moć. U radu se pored terensko-istraživačkoga rada primjenjuje induktivnodeduktivna metoda te metode: deskripcije, analize, komparacije i sinteze. Običaji, obredi, molitve, vjerovanja u radu se analiziraju u biblijskom kontekstu. Svrha rada je od zaborava sačuvati nekoć bogatu duhovnost žitelja šibenskoga zaleđa kao i uopće Hrvata te je multidisciplinarno prikazati domaćoj i inozemnoj znanstvenoj javnosti i čitateljstvu.