Kada se govori o onome odnosu, u kojemu je religiji filozofija upućivala kritiku, može nam se učiniti da je nerijetko ta kritika bila svedena na kritiku religijske prakse i iskrivljenih nazora koji su iz navedene prakse proizašli. Tako rečeno, ne treba ignorirati tvrdnju da su katkada poticaji za takvu kritiku nastali u religiji, koja je i sama u svojoj praksi premašivala i promašivala svoju bit. U filozofsko-teološkoj misli Paula Tillicha moguće je pronaći barem poticaje za daljnji razvoj dijaloga između filozofije i religije. Prema Tillichovim stavovima, vjera može predstavljati polazište za filozofiju religije, ali za onu koja bi bit religije razmatrala kao temelj iz kojega nastaju simboli religijskog jezika. U radu će biti prikazano Tillichovo razumijevanje vjere, poimanje simbola vjere te će se vjera pokušati prikazati kao moguće polazište filozofije religije u misli Paula Tillicha.