Okončanjem hladnog rata i disolucijom SSSR-a, Kavkaz je bio na marginama interesa Zapada. Međunarodna je zajednica početkom i tijekom 90-ih veći dio svoje pozornosti i energije usmjeravala na druge svjetske konflikte, i nije promptno mogla, a ni smatrala nužnim reagirati u konfliktima na, kako je to tada izgledalo, limitiranom prostoru, u backyardu Rusije. Iako se europska sigurnost drži nedjeljivom od euroatlantskih saveznika još od kraja Drugog svjetskog rata, SAD i Europska unija nisu do kraja jasno definirali što za njih znači južni Kavkaz i treba li biti smatran dijelom euroatlantskog prostora ili je od marginalna značaja za sigurnost i stabilnost EU-a i Europe kao kontinenta. Kako je regija Kavkaza geostrateška spojnica između tranzicijske istočne Europe, turbulentnog Bliskog istoka i srednje Azije, te dviju ponekad neprihvatljivih država u regiji - Irana i Turske, danas se na prostoru Kavkaza još u većoj mjeri isprepliću vitalni interesi donekle oporavljenog susjeda i nekadašnjega gospodara Rusije, s preostalom globalnom supersilom SAD-om u smislu (još uvijek) posthladnoratovskoga globalnog pozicioniranja. Prelamanje mnogo interesnih silnica na malom i nestabilnom prostoru izniman su rizik za preksutrašnje granice Europske unije ukoliko se prostorom Kavkaza bude i dalje bavila samo usput i marginalno.