Članak se bavi problematikom vezanom uz odnos osobne vjere i valjanog slavljenja sakramenta ženidbe. S obzirom na tradicionalni nauk o neodvojivosti ženidbenog ugovora i sakramenta pokušalo se pojasniti važnost vjere i ispravne nakane, odnosno prikazati različite stavove vezane uz pitanje kakvu je nakanu potrebno imati za valjano slavljenje sakramenta ženidbe. Kroz različite crkvene dokumente pokušalo se dati uvid u problematiku vezanu uz odnos osobne vjere, ispravne nakane i valjanog slavljenja sakramenta ženidbe. Osim dokumenata Međunarodne teološke komisije i Biskupske sinode iz 1980. prikazan je stav iznijet u pobudnici Familiaris consortio Ivana Pavla II. Prikazana je i tendencija prakse Rimske rote o isključenju sakramentalnosti kao autonomnom poglavlju ništavnosti ženidbe. Naglasak je stavljen na presude koje isključenje sakramentalnosti, uzrokovano pomanjkanjem vjere kod stranaka, promatraju kao autonomno poglavlje ništavnosti ženidbe. U članku je obrađen i br. 48 Relatio Synodi u kojem se na izravan način ističe važnost uloge vjere zaručnika za valjano slavljenje sakramenta ženidbe. Na koncu su obrađeni nagovori djelatnicima Rimske rote od 2013. do 2017. u kojima papa Benedikt XVI. i papa Franjo iznose stavove o odnosu vjere zaručnika i valjane ženidbene privole.