Enciklika Fratelli tutti slobodno se može smatrati važnim hermeneutičkim ključem za razumijevanje pontifikata pape Franje jer je on i započeo svoju papinsku službu molitvom za bratstvo u svijetu, a sada je temi bratstva pristupio na cjelovit i angažiran način. U vremenu kada se ekološka kriza prelijeva na ugrožavanje temeljnih odnosa među ljudima, narodima i nacijama, Papa čini svojom sintagmu sv. Franje – Fratelli tutti. Enciklika, osim teološkog, ima i izraženi politički profil koji se proteže kroz cijeli dokument kojim se želi utjecati na promjenu shvaćanja politike, ali i na svijesti i savjesti onih koji se politikom bave. Papina nakana, naravno, nije napisati politički manifest Crkve ili zauzeti političku stranu, nego pružiti nadahnuće političarima i utjecati evanđeljem na oblikovanje nove političke kulture. Nadahnuće koje enciklika Fratelli tutti želi pružiti politici i političarima sažima se u četiri kriterija za obnovu političkog djelovanja, a to su: tumačenje osjećaja naroda kako bi se omogućilo traganje za općim dobrom (usp.: FT 159), promicanje kulture rada (usp.: FT 161), davanje prednosti posljednjima (usp.: FT 187) i njegovanje duha otvorenosti prema svima (usp.: FT 190). Polazeći od tih kriterija, papa Franjo formulira i stajališta koja dobra politika treba zastupati, a to su: davanje prvenstva općoj namjeni dobara u odnosu na privatno vlasništvo (usp.: FT 120), pozitivna diskriminacija siromašnih i nerazvijenih zemalja (usp.: FT 138), prioritet multilateralne politike u odnosu na onu bilateralnu (usp.: FT 153), prihvaćanje i integracija migranata (usp.: FT 129), uključivanje manjina u širi pojam državljanstva (usp.: FT 131) i isključivanje rata kao političke opcije (usp.: FT 257-258).