Smisao je ovoga rada napraviti presjek filozofije Bonifaca Badrova sa željom da to bude prinos osvjetljavanju povijesti filozofije na katoličkim učilištima u BiH. Filozofska misao Bonifaca Badrova zalazi u sva područja filozofije. U svojoj je biti skolastička te je okrenuta religioznom doživljaju. U prvom dijelu rada autor smješta Badrova u prostor i vrijeme, pojašnjava okolnosti u kojima je djelovao i značenje njegove filozofije za zajednicu kojoj je pripadao te analizira obujam i strukturu literature kojom se Badrov u znanstvenom radu služio. U drugom dijelu rada izlaže Badrovljevu kozmologiju: svijet koji je stvoren ni iz čega u sebi nosi trag božanskoga stvaranja. Iako kontingentan, svijet stvoren od Boga može i samostalno egzistirati, ali će imati svoj svršetak. Materija ne može imati ontološki prioritet nad duhom. U trećem dijelu rada autor izlaže antropologiju: Badrovljev je čovjek slobodno i razumno biće s moralnim zakonom, utjelovljeni duh i oduhovljeno tijelo, biće koje se želi divinizirati i biće koje je određeno za prekogrobni život. Predočen je i Badrovljev stav o egzistencijalističkoj filozofiji. Četvrti dio rada bavi se teodicejom: za Badrova je posljednji smisao filozofije razumska spoznaja Boga. Bog je biće koje ima apsolutnu egzistenciju, savršenu esenciju, savršenu razložnost, svijetu je transcendentna i imanentna zbilja, slobodan je, osoba i stvoritelj svijeta, tvorac je univerzalno obligatnoga moralnog zakona.