Zlatko Špoljar, učitelj, skladatelj, pisac i melograf, jedno od najznačajnijh imena hrvatske pedagogije između dva svjetska rata, započeo je svoj profesionalni put u pučkim školama u Podravini, u Ludbregu, Slokovcu i Sv. Đurđu, u kojima je službovao od 1916. do 1925. godine. U radu se rekonstruira podravsko razdoblje Špoljarovog života i stvaralaštva na temelju njegove rukopisne ostavštine koja se čuva u Državnom arhivu u Rijeci, dopunskih arhivskih izvora i podataka iz njegove bibliografije. Za života u Ludbregu i Slokovcu 1917. i 1918. godine Špoljar sklada crkvenu glazbu te objavljuje prve zbirke pučkih popijevki iz Podravine koje sam zapisuje. Iz Sv. Đurđa, gdje radi od 1919. do kraja 1924. pokreće niz autorskih i izdavačkih pothvata, od pjesmarica namijenjenih nastavi, prijevoda iz svjetske dječje književnosti, izdanja vlastitih priča za djecu, do osnivanja časopisa za djecu „Čarobno vrelo”. U Podravini Špoljar upravo iz školske prakse počinje razvijati sva područja svog kreativnog stvaralaštva, sazrijeva kao učitelj i pedagog te zbog zapaženih uspjeha dobiva priliku za daljnji studij u Zagrebu. Trajno nadahnut podravskim pučkim napjevima, Špoljar ih je obrađivao i harmonizirao za zborsko izvođenje, a priredio je i nekoliko rukopisa sabranih izvornih pjesama koji se čuvaju u hrvatskim baštinskim ustanovama.