Od svog postanka i ustrojavanja 1906. na svjetskoj razini, medicina rada bavila se dijagnostikom, liječenjem i prevencijom ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, odnosno bolesti izravno uzrokovanih izloženošću opasnostima na radnom mjestu. Koncem prošlog stoljeća pojavljuje se, na temelju rezultata intenzivne suradnje svih relevantnih čimbenika Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne organizacije rada, novi općeprihvaćeni obrazac poimanja odnosa zdravlja i rada: obuhvaća zdravlje i dobrobit na radnom mjestu za pojedinca koji radi, za poslodavca i zajednicu, s ciljem promicanja zapošljivosti ljudi. Klasična isključiva usredotočenost utjecaja radnog mjesta, uvjeta i načina rada na zdravlje proširuje se na upravljanje rizikom po zdravlje, tako da uključuje i medicinske aspekte izostanka s posla i rehabilitacije tijekom i nakon bolesti, potporu i olakšavanje poteškoća kroničnih bolesti i promicanje zdravlja na radnom mjestu.