Opisana je klinička, fiziološka i biokemijska povezanost osteoporoze i velike depresije. U oba stanja dolazi do hiperaktivnostiosi HPA, sustava LC/NE, te povišenog lučenja CRH, kortizola i katekolamina. Mnoga stanja i bolesti povezane su s osteoporozom, uključujući hiperkorticizam. Novija istraživanja povezuju raniju povijest velike depresije s osteoporozom. U velikoj depresiji zabilježene su dvije biokemijske abnormalnosti: hiperkorticizam i rezistencija na supresiju deksametazonom. U naše je istraživanje bio uključen 31 bolesnik s velikom depresijom (19 muškaraca i 12 žena) prosječne dobi od 37±1,3 godine, te 17 muških dobrovoljaca u dobi od 34 do 45 godina, prosječne dobi od 39±1,6 godina. U svih je bolesnika određivana razina kortizola u 24-satnoj mokraći, serumski kortizol, kortizol u testu supresije deksametazonom, a gustoća kostiju je određivan adenzitometrijski. Bila je to skupina mlađih muškaraca i žena s održanim menstruacijskim ciklusom, u početku bez osteoporoze, ali godinama pod antidepresivnom terapijom. Analiza rezultata pokazala je povišene vrijednosti kortizola, te pojavu osteoporoze razvoj koje je bio posljedica povišene razine kortizola. U analizi rezultata primijenjena je neparametrijska korelacija rangova, pri čem je Spearmanov rho bio -0,805 uz statistiku značajnost od p<0,01. Na temelju rezultata ispitivanja zaključeno je da bolesnici liječeni zbog depresije imaju povišenu razinu kortizola u 24-satnoj mokraći. Bolesnici koji su duže bolovali od depresije imali su jače izraženu osteoporozu. Kortizol vjerojatno ima značajnu ulogu u nastanku osteoporoze u bolesnika s depresijom, a poznato je da se u bolesnika s neliječenim Cushingovim sindromom također razvija jak oblik osteoporoze.