Iako ženska zastupljenost u nacionalnim parlamentima nakon Drugoga svjetskog rata stalno raste, žene još uvijek nisu postigle ni 20% zastupljenosti. Parlamenti u kojima participira 30% ili 40% žena češće se spominju kao hvalevrijedne iznimke negoli (još neostvareni) cilj. Razlozi ovakvog stanja leže u specifičnim rodnim/spolnim preprekama tj. političkim, socioekonomskim i sociokulturnim faktorima koji utječu na ulazak žena u parlamente. U ovome se radu razmatraju ovi faktori te posljedice veće zastupljenosti žena za politički sustav i društvo u cjelini. Autorica zaključuje kako, osim zadovoljenja ideala pravednosti, povećanje udjela žena u nacionalnim parlamentima može poboljšati položaj žena u društvu, ali i povjerenje žena i muškaraca u predstavničke institucije.