U članku se analizira filozofski rad u današnje vrijeme – poglavito u kontekstu istraživanja hrvatske filozofske baštine – gotovo posve zaboravljenog, ali u drugoj polovici devetnaestog stoljeća iznimno utjecajnog hrvatskog političara, publicista i filozofa Lazara Hellenbacha. Hellenbachova filozofija, koja je u svoje vrijeme doživjela značajnu recepciju u europskom filozofskom prostoru, predstavljena je kao jedinstvena sinteza realne politike, etike, socijalne i političke filozofije, utopije, ‘metapsihičke’ fenomenologije i filozofijskog idealizma, a istražena je primarno kao kritička refleksija filozofijâ Kanta i Schopenhauera koja se zbivala u historijski specifičnom intelektualnom kontekstu intenzivnog promišljanja pitanjâ o naravi ljudske duše, nesvjesnog i individualnosti kod Hellenbachovih filozofskih i znanstvenih suvremenika, poput Eduarda von Hartmanna, Carla du Prela i Friedricha Zöllnera.