Kraj Hladnog rata i dezintegracija Sovjetskog saveza uzrokovali su radikalne promjene u cjelokupnoj međunarodnoj zajednici. Takvo stanje otvorilo je i nove mogućnosti za Europsku Uniju u smislu potrebe redefiniranja vanjske politike prema Istočnoj Europi i Južnom Kavkazu. Ovaj rad prikazat će razvoj bilateralnih odnosa Europske unije s državama Južnog Kavkaza (Armenija, Azerbajdžan i Gruzija) kroz Sporazume o partnerstvu i suradnji, Europsku susjedsku politiku i Istočno partnerstvo. Cilj je ukazati na stratešku važnost Južnog Kavkaza za EU i izložiti ključne probleme s kojima se skupina bivših sovjetskih republika susreće od početaka svoje nezavisnosti. U želji da uspješno izbalansiraju vlastite nacionalne i političke interese, povijesne veze i tradiciju, ali i pritiske izvana, vanjskopolitička orijentacija južno kavkaskih zemalja vrti se u krugu između Rusije i Europske unije. Pritom, između njih samih postoje brojni problemi - nedostatak bilateralne i regionalne suradnje, te zaleđeni etnički problemi koji u svakom trenutku mogu prerasti u otvorene sukobe. Cilj je pokazati kako Europska unija, od raspada Sovjetskog saveza, različitim politikama i instrumentima djeluje u smjeru stabilizacije istočnog susjedstva. Iz pregleda bilateralnih odnosa Europske unije s Armenijom, Azerbajdžanom i Gruzijom, izvode se i ključni sigurnosni izazovi iz regije Južnog Kavkaza.