Suvremena likovna kultura bi morala, za cjelovit likovni razvoj učenika, povezivati te istovremeno razvijati produktivne i receptivne likovne sposobnosti. Usprkos tome još uvijek je veći naglasak na likovnom izražavanju, a manje pozornosti je posvećeno razvijanju likovne aprecijacije. Učenici dakle imaju manje prilika za učenje kako promatrati umjetničko djelo, razumjeti ga te u njemu uživati. U predstavljenom istraživanju pratili smo razvoj likovno aprecijativnih sposobnosti učenika petih razreda osnovnih škola iz dvaju školskih sustava: slovenskog i hrvatskog. Razlika među njima je u tjednom broju sati likovnog odgoja/likovne kulture i u učiteljima koji taj predmet poučavaju. Rezultati govore kako je razina aprecijativnih sposobnosti prilično podjednaka, a jače razvijene aprecijativne sposobnosti imaju djevojčice. Kvantiteta sati nastave likovnog odgoja pozitivno se odražava na nivo likovne percepcije, a kvalitetnije održana nastava likovne kulture bolje utječe na likovnu recepciju. Statistički značajnije razlike u nivou aprecijativnih sposobnosti učenika, s obzirom na državu, nismo primijetili.