U prvome dijelu članka razmatra se uporaba latinske Biblije i Biblija prevedenih na narodne jezike u vrijeme reformacije. U drugome se dijelu razmatraju temeljna pitanja proizašla iz dosljedne primjene reformacijskog načela sola Scriptura, među kojima je pitanje kanona, autoriteta, dostatnosti, jasnoće i razumijevanja Biblije. U radu se iznose promišljanja vodećih teologa reformacije po pojedinom pitanju i usvojena učenja pojedine tradicije reformacije i protureformacije kako su zapisana u njihovim temeljnim dokumentima. U zaključku se ističe da je glavna poruka Svetoga pisma jasna čak i neobrazovanom laiku, pa stoga svaki čovjek može neposredno doći k Bibliji da bi tražio i našao istinu. Reformacija je iznova potvrdila da je Sveto pismo jedini autoritet za propovijedanje, teologiju i svakodnevno življenje, te da sav nauk mora potjecati iz Svetoga pisma, a da se ništa ne dodaje ili oduzima.