U svojoj inačici filozofije biologije Neven Sesardić izvodi dalekosežne moralne i političke posljedice određenih genetičkih istraživanja. On pretpostavlja da su uočene razlike u kvocijentu inteligencije između crnih i bijelih studenata urođene i da one ne mogu biti objašnjene niti promijenjene bilo kakvim utjecajem iz okoliša. Na toj osnovi on razvija teoriju o genetski određenoj inferiornosti crne rase. Teorija tvrdi da su svi podaci o društvenim i ekonomskim nedostatcima crne rase učinak njihovog lošeg biološkog nasljeđa, a ne društvene segregacije ili rasne diskriminacije. Prema tome, bilo koja politika usmjerena na smanjivanje ili eliminiranje društvenih i ekonomskih razlika između siromašnih i bogatih ljudi, kao što je politika pozitivne diskriminacije, osuđena je na propast. U ovom se članku suprotstavljam Sesardićevu filozofskom tumačenju genetike i njegovim izvodima koji se tiču politike i društva. Pokazujem da mnogi relevantni genetičari ne prihvaćaju takvo filozofsko tumačenje i njegove političke posljedice. Suprotno Sesardićevoj tvrdnji da su svi environmentalisti zaraženi ljevičarskom političkom ideologijom, pokazujem da njih njihova znanstvena istraživanja, a ne apriorna politička uvjerenja, navode na odbacivanje jednostranih hereditarističkih filozofskih tumačenja i njihove političke primjene. Posebno sam usmjeren na povijest ropstva u Americi i na aktualne izvještaje o rasnoj diskriminaciji kao na važne elemente društvenog okoliša koji ne mogu biti zanijekani u bilo kojem ozbiljnom pokušaju objašnjavanja klasnih i rasnih odnosa u suvremenoj Americi.