Pojava distribuirane proizvodnje u distribucijskoj i niskonaponskoj mreži rezultat je decentralizacije proizvodnje električne energije uvođenjem tržišta električne energije i napora radi smanjenja efekta staklenika. Kod planiranja elektroenergetskog sustava, a u što spada izgradnja novih proizvodnih kapaciteta, izgradnja mreže i ekspanzija reaktivnih kapaciteta, mora se pronaći optimalno rješenje. Koristi koje se mogu dobiti iz optimalnog rješenja su ekonomske, tehničke i ekološke naravi. Analitičke metode imaju vrlo malo uspjeha u rješavanju nelinearnih optimizacijskih problema. Evolucijski algoritmi pokazali su najveću stopu primjenjivosti na realne sustave. Cilj ovog rada je odrediti lokaciju i snagu distribuirane proizvodnje primjenom genetskog algoritma na vodnom polju 10 kV Strizivojna Hrast. Dobiveni rezultati odredili su dvije najoptimalnije lokacije i snage u napojnom vodu 10 kV Strizivojna Hrast.