U radu se analiziraju dokumenti i zapisnici povezani s primanjem Ivane Brlić-Mažuranić u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu: zapisnici sa sjednica i urudžbeni zapisnici pokazuju da je Ivana Brlić-Mažuranić primljena u Akademiju kao dopisna članica nakon što je ponovljen prijedlog za primanje. Također se analiziraju pisma i dokumenti povezani s procesom nominacije Ivane Brlić- -Mažuranić za Nobelovu nagradu, iz kojih je vidljivo da su ukupno bile četiri nominacije. Prve dvije nominacije (1931. i 1935.) potpisuje Gavro Manojlović, u to vrijeme predsjednik Akademije, a druge dvije (1937. i 1938.) Gavro Manojlović zajedno s Albertom Bazalom, u to vrijeme predsjednikom Akademije. Nijedna od nominacija nije bila službena Akademijina nominacija. U završnom se dijelu rada interpretira studija Gavre Manojlovića o Pričama iz davnine koja je priložena nominacijskim dokumentima.