Pošavši od činjenice da je Pavao jedini novozavjetni pisac koji poziva svoje naslovnike da ga oponašaju, istražili smo tekstove u kojima to čini. Budući da Pavao u svojim izvornim spisima nigdje izričito ne govori o sadržaju oponašanja – to će se pojaviti tek u deuteropavlovskim spisima – taj smo sadržaj mogli izvući samo iz širega konteksta njegovih poziva. Ustanovili smo da je sadržaj toga poziva uvijek usmjeren na Kristov križ koji je našao odraza u Pavlovu vjerovjesničkomu životu i koji, premda je Židovima sablazan a Grcima ludost, na različite načine očituje svoju spasiteljsku snagu upravo u konkretnim životnim situacijama pojedinaca i zajednice. Patnje zbog Evanđelja, zajedništvo a ne razdori zbog križa, novo vrjednovanje stvarnosti, potreba rada i zauzimanja za zemaljske stvarnosti, sve su to elementi sadržaja zbog kojih Pavao hvali ili poziva svoje naslovnike kad im sebe stavlja kao uzor ponašanja, odnosno oponašanja.