Polazeći od obveze koju je Drugi vatikanski sabor naložio Crkvi, da u svako vrijeme ispituje znakove vremena i tumači ih u svjetlu Evanđelja, autor istražuje u kojoj je mjeri ta tema prisutna u pokoncilskoj teologiji. Najnovija koncilska obljetnica potaknula je produbljeno proučavanje i cjelovito sagledavanje dokumenata Koncila osobito Pastoralne konstitucije “Gaudium et spes” i ključne kategorije znakovi vremena. U nastavku je prikazan teološki napredak s obzirom na ulogu i značenje “signa temporum” te izradu kriterija njihova prosuđivanja. Javljaju se stalno novi izazovi vremena, a one stare sagledavamo iz nove perspektive. Znakovi su po sebi nejasni i ambivalentni, a zadaća njihova rasuđivanja iznimno je teška i neobično važna jer nam na taj način valja uvijek iznova otkrivati novost Evanđelja. Navedene su i neke praktične smjernice za djelovanje. U zaključku su sažete glavne spoznaje i misaone perspektive do kojih je autor došao.