Sustavnim istraživanjima na području Gropi - Stari Guran, zapadno od Vodnjana, u razdoblju od 2002. do 2008., dokumentiran je tanki kulturni sloj s prapovijesnom keramikom koji prati tok žive stijene podloge (Sl. 1 - 6; nap. 1 - 12). Među prikupljenim ulomcima ističe se grupa koja vjerojatno pripada istoj posudi, ukrašenoj apliciranim oštrim stožastim bradavicama (T. 12). Paralele nalazimo na prostoru sjeverne i srednje Dalmacije, u lokalitetima koji su datirani već u kasni eneolitik, odnosno rano brončano doba (Sl. 8; T. 13; nap. 13 - 18). Radi se o prostoru koji pokriva cetinska kultura. S toga nalaz iz Gurana predstavlja element cetinske kulture na prostoru Istre, čime se još jednom povezuju pojave cetinske kulture u pećinama tršćanskog Krasa i Dalmacije (nap. 19 - 20). Osim njih, cetinske elemente predstavljaju ulomci zdjela s ojačanim rubom ušća (T. 1: 6; 6: 63 - 65; 11: 105 - 109). Ranobrončanodobne podunavske utjecaje predstavljaju lonci i amfore s “x” ručkama (T. 5: 40, 41; 6: 66; Sl. 2), a istom razdoblju pripadaju i ulomci ručki koje se suzuju u gornjem dijelu, gdje su često spojene s jezičastom pločicom (T. 4: 28 - 32; 9: 84, 86 - 90). Među skromnim ukrašenim ulomcima, nalazi se dio dna posude ukrašenog s vanjske strane (T. 3: 24), kakva su uobičajena za srednje brončano doba Istre, ali im je moguća i nešto ranija pojava. Izrađena je termoluminescentna analiza ulomka keramike iz US 33, s područja bazilike, čime je dobiven datum 2800. g. pr. Kr. (+ 380) (nap. 29), dok je tipološkom analizom ulomaka nalaze bilo moguće datirati u razdoblje ranoga brončanog doba, odnosno oko 1800. g. pr. Kr. Čak i ako prihvatimo raniju dataciju keramike s bradavicama u kasni eneolitik, prema Batoviću, ne uspijevamo uskladiti podatak. Naselje na području Gropi - Stari Guran, uz još nekoliko novih lokaliteta, predstavlja potvrdu postojanja izvangradinskih naselja na prostoru Istre tijekom brončanog doba (Sl. 9, nap. 36 - 39). Postojanje takvog tipa naselja (iako još slabo poznatih), dokumentiran je već ranije na području posuške kulture zapadne Hercegovine, kao i na području srednje i sjeverne Dalmacije (nap. 32 - 35). Razlog malom broju dosad poznatih izvangradinskih naselja je njihovo teško prepoznavanje u prostoru.