Suvremeni procesi globalizacije i ekonomskog integriranja, koji se ostvaruju u uvjetima nesavršene konkurencije i dinamičnog tehničkog napretka, polaze od sličnosti gospodarskih struktura kao preduvjeta za ostvarivanje intenzivnih trgovinskih tijekova. Uvažavajući pretpostavke nove teorije trgovine, ali i činjenicu da su devedesetet godine 20. stoljeća obilježile temeljite ekonomske promjene i reforme u zemljama srednje i istočne Europe, autor se u ovome radu bavi mjerenjem intraindustrijske trgovine u Hrvatskoj u usporedbi s ostalim tranzicijskim zemljama. Analiza pokazuje da se putem intraindustrijskom trgovinom još uvijek ostvaruje manji dio ukupnih trgovinskih tijekova Hrvatske, tj. da u međunarodnoj razmjeni dominira međusektorska specijalizacija. Uz takav uzorak specijalizacije i dominaciju proizvoda niže tehnološke intenzivnosti teško je u kratkom do srednjem roku očekivati značajnije pozitivne učinke od uključivanja na svjetsko tržište i sudjelovanja u ekonomskim integracijama.