Iz dosadašnjih uradaka o eneagramu na hrvatskom jeziku razvidno je razmimoilaženje autora u razumijevanju njegove naravi. Eneagram je, prema jednima, psihološka metoda samospoznaje, nalik opisu karaktera, po drugima je riječ o metodi duhovnoga razvoja, te je pod svaku cijenu pokušavaju »kristijanizirati« ili barem predstaviti kompatibilnom s kršćanstvom (i drugim religijama). Kritičari eneagrama ukazuju na njegove ezoterijsko-numerološke i opskurne korijene, dok new age u njemu pronalazi povlaštenu metodu koja najizvrsnije izražava njegov sinkretistički svjetonazor u kojemu istovremeno do izražaja dolaze duhovnost, psihologija i gnoza. Ovim člankom autor osvjetljava podrijetlo i narav eneagrama, njegovu neiscrpnu sposobnost mutiranja, predstavlja njegove protagoniste, razlučuje pojmove i, na kraju, donosi kritička zapažanja.