U ovom radu autorica obrađuje djelovanje Kazališta lutaka u Zadru od osnivanja 1951. do profesionalizacije 1963. godine. Prvo desetljeće zadarskog lutkarstva obilježio je rad osnivača, redatelja i glumca Bruna Paitonija, koji je lutku tipa guignol izravno iz Pariza doveo u Zadar i, prvenstveno iz didaktičkih namjena, zadarskoj djeci organizirao lutkarske predstave. U stvaranju Kazališta lutaka u Zadru sudjelovali su glumci, redatelji, scenografi i glazbenici iz Narodnog kazališta koji su bili izravno uključeni u rad predstava ili kao glumci ili redatelji ili su u novinama pisali o lutkarskim predstavama. Analizira redateljske, dramaturške i animatorske posebnosti lutkarskih predstava poznate pod nazivom “Gatarina škola”, navodi prve scenografije u Kazalištu lutaka u Zadru, prve plakate i prva priznanja za uspješni rad koje su dobili na gostovanju u Rimu. Sukob osnivača i direktora Paitonija s kolektivom označio je kraj jednog razdoblja, ali i početak novih odnosa i novih poetika u Kazalištu lutaka u Zadru.