Polazeći od opće definicije lažnih parova u članku se raspravlja o tome je li za uspostavljanje semantičkih lažnih parova presudno zajedničko podrijetlo riječi. Često se smatra da riječi zajediničkoga etimona predstavljaju opasnost jer ih govornici dvaju jezika lako zamjenjuju misleći da im je značenje istovjetno. S druge strane, riječi različitih etimona ne bi bile izložene toj opasnosti jer se drži da su značenjski veoma daleke. No, ove druge mogu pripadati istom semantičkom polju. Osim toga, naša sklonost paretimologiji pomaže uspostavljanju veza čak između riječi kojima su značenja veoma različita, a to je vidljivo kako u okviru istoga jezika (hornonimi ili paronimi), tako i između dvaju ili više jezika. Na temelju toga zaključuje se da za uspostavljanje lažnih parova nije relevantno zajedničko podrijetlo. Za potkrepu se navodi primjer interferencije lažnoga parnjaka nevidljivoga jezika -u etimološkom tumačenju suvremenoga rječnika.