Članak obrađuje poimanje zajedništva kod Terezije Avilske, svetice i Crkvene Naučiteljice (1515. – 1582). Iako se nije sustavno bavila teologijom, Terezija nam je u svojim djelima ostavila pravo duhovno-teološko bogatstvo. Ono nam je glavni izvor Terezijina poimanja zajedništva. Terezija misli o zajedništvu kao redovnica. Njezina vizija zajedništva proizlazi iz njezina odnosa s Bogom, ostvarenom kao redovnička egzistencija. I njezina su djela istodobno opis nutarnjih iskustava, vlastitog iskustva vjere, i pedagogija redovničkog života (posebno molitve), poticaji za redovnice svojih samostana. Upravo te dvije neodvojive stvarnosti određuju strukturu ovoga članka. Zato su kod Terezije neodvojivi teološki temelj i konkretne upute vezane uz življenje i promišljanje zajedništva. S obzirom da se članak objavljuje u Godini posvećenog života, u nekim momentima uz Terezijina promišljanja navodimo i misli i poticaje pape Franje sadržane u Apostolskom pismu svim posve-ćenim osobama u prigodi Godine posvećenoga života. Time želimo pokazati kako su Terezijine misli i danas aktualne.